Vodotoranj
Nepokretno kulturno dobro
Period nastanka: početak 20. veka
Vodotoranj u Pančevu građen je pre Prvog svetskog rata, namenski kao rezervoar za vodu za polivanje ulica, po čemu i danas nosi ime. Pumpa pomoću koje se vukla voda iz bunara, koji se nalazio ispod vodotornja, kao i mehanizam za punjenje cisterni, nalazili su se u prizemlju vodotornja i demontirani su osamdesetih godina 20. veka, kada je vodotoranj pretvoren u ugostiteljski objekat. Oko vodotornja nalazili su se objekti za smeštaj cisterni i štale za konje koji su vukli cisterne za pranje ulica. Ti objekti su porušeni šezdesetih godina 20. veka, kada je u neposrednoj blizini vodotornja izgrađen stambeni blok i dečije igralište. Osnova objekta je poligonalna sa četiri šire i četiri uže strane. Fasada je horizontalno podeljena na sokl završen vencem, prizemlje i sprat između kojih je kordonski venac. Krov je jako strm, sa četiri tavanska prozora, na svakoj široj strani po jedan. Ispod krova je vrlo istaknut venac. Objekat je malterisan, osim sokla, koji je obložen fasadnom opekom. Na objektu postoje jedna ulazna vrata i prozori, u prizemlju lučno završeni, a na spratu pravougaoni. Između pravih prozora nalaze se lažni – niše. Objekat se više ne koristi kao rezervoar za vodu. Spomenik kulture ima dokumentarno-istorijsku i ambijenatlnu vrednost, jer se svojim položajem, izgledom i prvobitnom namenom (rezervoar za vodu za polivanje ulica) uklapa u ambijent Stare industrijske zone Pančeva, koja se proteže duž obale Tamiša.